1. RADOVI
317
ŽILBEROV SINDROM KOD DECE – NAŠA ISKUSTVA
Nedeqko RADLOVIĆ1, Zoran LEKOVIĆ1, Marija MLADENOVIĆ2,
Dragana RISTIĆ1, Vladimir RADLOVIĆ3, Vojislav LEKIĆ4,
Biqana VULETIĆ5, Jelena ĐURĐEVIĆ3, Milan GAJIĆ6
1Univerzitetska dečja klinika, Beograd; 2Zdravstveni centar, Vaqevo;
3Medicinski fakultet, Beograd; 4Kliničko-bolnički centar „Zvezdara”, Beograd;
5Pedijatrijska klinika, Kliničko-bolnički centar „Kragujevac”, Kragujevac; 6Institut za
statistiku i medicinsku informatiku, Medicinski fakultet, Univerzitet u Beogradu, Beograd
KRATAK SADRŽAJ
Uvod Žilberov (Gilbert) sindrom je najčešći nasledni poremećaj metabolizma bilirubina. Manifestuje se blagom ne
konjugovanom hiperbilirubinemijom koja nije izazvana hemolizom i oboqewem jetre.
Ciq rada Ciq istraživawa je bio da se iznesu naša iskustva i zapažawa u vezi s okolnostima otkrivawa, uzrasta ja
vqawa i polnom distribucijom Žilberovog sindroma kod dece.
Metod rada Dijagnoza Žilberovog sindroma se zasnivala na nalazu blage nekonjugovane hiperbilirubinemije koja ni
je izazvana hemolizom i oboqewem jetre, kao i na značajnom povećawu ove frakcije bilirubina u serumu posle trodnev
ne niskokalorijske dijete i wenom značajnom snižewu na fenobarbitonsku stimulaciju.
Rezultati rada Od 58 ispitanika sa Žilberovim sindromom bilo je 40 dečaka (68,97%) i 18 devojčica (31,03%), što uka
zuje na 2,22 puta veću zastupqenost kod dečaka. Uzrast u kojem je poremećaj dijagnostikovan je bio približno jedanak i kod
dečaka i kod devojčica: 12,2-18 godina (X=14,71±1,55) kod dečaka i 10,5-16,4 godina (X=14,38±2,10) kod devojčica (p0,05). Izu
zimajući tri devojčice mlađe od 12 godina, kod svih ostalih ispitanika dijagnoza je postavqena u kasnijem uzrastu: kod 20
između 12. i 14. godine, kod 25 između 14. i 16. godine, a kod 10 između 16. i 18. godine. Kod 20 ispitanika (34,48%) hiperbili
rubinemija je otkrivena pri rutinskom pedijatrijskom pregledu, kod 19 dece (32,76%) u sklopu diferencirawa uzroka re
kurentnog ili akutnog bola u trbuhu, kod 17 (29,31%) tokom febrilnog stawa, a kod dva ispitanika za vreme nedovoqnog ka
lorijskog unosa. Vrednosti nekonjugovane bilirubinemije, kako pre niskokalorijskog testa, tako i posle trodnevne ener
getske deprivacije, bile su veće kod dečaka nego kod devojčica, ali je ova razlika bila statistički značajna samo posle
trodnevne niskokalorijske dijete u grupi dece uzrasta 16-18 godina (p=0,038). Takođe, nije utvrđena značajna razlika u ni
vou bilirubinemije između različitih uzrasnih grupa ni kod jednog pola.
Zakqučak Prema rezultatima ispitivawa, Žilberov sindrom je utvrđen samo kod dece u pubertetu i 2,22 puta je bio če
šći kod dečaka. Najčešće se otkriva pri rutinskom pedijatrijskom pregledu ili u sklopu ispitivawa uzroka bola u trbu
hu i febrilnosti. Značajno veći nivo nekonjugovanog bilirubina u serumu dečaka zabeležen je posle niskokalorijske di
jete kod dece uzrasta 16-18 godina.
Kqučne reči: Žilberov sindrom; hiperbilirubinemija; glukuronil-transferaza
UVOD
Žilberov (Gilbert) sindrom je benigna hiperbili
rubinemija nasledne prirode. Javqa se kod 2-7% pri
padnika opšte populacije, a manifestuje se blagom
intermitentnom nekonjugovanom hiperbilirubine
mijom koja nije izazvana hemolizom i oboqewem je
tre [1-4]. Nasleđuje se autozomno recesivno, ali se
opisuju i autozomno dominantni oblici nasleđiva
wa [1-3,5,6]. Gensko oštećewe je locirano na drugom
paru hromozoma i odlikuje ga visok stepen polimor
fizma [5-9]. Retko se ispoqava pre puberteta,što se
objašwava uticajem polnih hormona na ispoqavawe
patološkog gena [2, 3, 10, 11, 15]. Od dva do sedam pu
ta češći je kod pripadnika muškog pola [3, 10-13,
15]. Kod nekih osoba sa Žilberovim sindromom,ne
zavisno od nivoa bilirubinemije, opisuju se povre
mene pojave muke, neodređenog bola u epigastrijumu
i malaksalosti [2, 3, 10, 12].
Patogeneza Žilberovog sindroma je složena. Od
najvećeg značaja je smawena aktivnost glukuronil-
transferaze za 10-30% [1, 2, 10, 12, 15]. Dodatni pa
togenetski činioci poremećaja su kraći životni
vek eritrocita i oštećewe u transportu nekonjugo
vanog bilirubina na nivou hepatocita [2, 10, 12].
Hiperbilirubinemiju potencira gladovawe, ogro
man fizički napor, febrilnost i hormonska fluk
tuacija u sklopu menstrualnog ciklusa [1, 2, 12, 15].
Osim nešto većeg rizika od pigmentne holelitija
ze, druge komplikacije ovog poremećaja nisu zabele
žene [16].
Žilberov sindrom se dokazuje nalazom blage ne
konjugovane hiperbilirubinemije koja nije izazvana
hemolizom i oboqewem jetre [1, 2, 10, 12, 13, 19]. Do
datni dijagnostički značaj ima povećawe nekonjugo
vane frakcije bilirubina u serumu posle 1-3 dana
niskokalorijske dijete, kao i weno smawewe tokom
fenobarbitonskog testa i uz normalni kalorijski
unos [1, 17-20].
Lečewe ovog stawa nije potrebno [1, 2, 10, 15]. Kod
nekih osoba,iz kozmetičkih razloga,može se u večer
wim časovima primeniti fenobarbiton,koji stimu
lacijom glukuronil-tranferaze uklawa ili ublaža
va subikterus [19, 20].
CIQ RADA
Ciq istraživawa je bio da se iznesu naša isku
stva i zapažawa u vezi s okolnostima otkrivawa,uz
BIBLID: 0370-8179, 135(2007) 5-6, p. 317-320 UDC: 616.36-008.5-053.2:612.357.1
2. 318
SRPSKI ARHIV ZA CELOKUPNO LEKARSTVO
rastom javqawa i polnom distribucijom Žilbero
vog sindroma kod dece.
METOD RADA
Dijagnoza Žilberovog sindroma se zasnivala na
nalazu blage nekonjugovane hiperbilirubinemije ko
ja nije izazvana hemolizom i oboqewem jetre,kao i na
značajnom povećawu ove frakcije bilirubina u se
rumu posle trodnevne niskokalorijske dijete i we
nom značajnom snižewu na fenobarbitonsku stimu
laciju. Razlike u polnoj i uzrasnoj distribuciji,kao
i promenqivost nivoa nekonjugovanog bilirubina
upoređivani su t-testom.
REZULTATI
Grupu ispitanika sa Žilberovim sindromom či
nilo je 58 dece (40 dečaka i 18 devojčica) uzrasta 10,5-
18 godina (X=14,6±1,73). Kod 20 ispitanika (34,48%)
hiperbilirubinemija je otkrivena rutinskim pedi
jatrijskim pregledom, kod 19 dece (32,76%) u sklopu
diferencirawa uzroka rekurentnog ili akutnog bo
la u trbuhu, kod 17 (29,31%) tokom febrilnog stawa,
a kod dva ispitanika (3,45%) za vreme restriktiv
nog kalorijskog unosa. Pored hiperbilirubinemije,
12 ispitanika (20,69%) imalo je mučninu,11 (18,96%)
osećaj malaksalosti,a dva (3,45%) lošiji apetit. Ni
kod jednog ispitanika potvrda poremećaja nije bila
vezana za fizički napor i menstruali ciklus. Kod
31 deteta (53,45%) zabeležene su subikterične skle
re, dok je ostali fizički nalaz bio normalan. Kod
dece sa subikterusom vrednost bilirubina je bila
36,9-56,4 μmol/l (X=39,60±12,50). Ni kod jednog dete
ta nije postojao podatak o prethodnom oboqewu je
tre. Rast i razvoj svih ispitanika bio je normalan.
Takođe, kod svih su uočeni znaci puberteta. Ultra
sonografskim pregledom ni kod jednog deteta nisu
utvrđene strukturne promene na jetri, kao ni uveća
we slezine. Nivo hemoglobina kod svih ispitanika
bio je normalan: 11,5-17,1 (X=13,44±1,4) g/l kod devoj
čica i 11,7-17,2 (X=14,65±0,80) g/l kod dečaka. Rezul
tati ostalih funkcionalnih ispitivawa jetre i la
boratorijski parametri koji bi ukazivali na hemo
lizu bili su u fiziološkim granicama.
Nivo nekonjugovanog bilirubina kod svih is
pitanika neposredno pre primene niskokalorij
skog testa bio je 6,5-62 μmol/l (X=23,48±15,01), a po
sle trodnevne energetske deprivacije (400 kiloka
lorija dnevno) uvećao se za 2,73 puta na 64,13±27,62
μmol/l. Trodnevnom primenom fenobarbitona u dozi
2-3 mg/kg telesne težine dnevno, koja je sledila po
sle toga, kao i uz normalan unos kalorija, nekonjugo
vana frakcija bilirubina se višestruko smawila
na 8,78±4,94 μmol/l.
Selektivnim posmatrawem nivoa nekonjugovane
bilirubinemije prema polu,utvrđeno je da je ona kod
dečaka neposredno pre uvođewa niskokalorijskog te
sta bila 6,5-56,4 μmol/l (X=23,79±14,96), a kod devoj
čica 6,5-44 μmol/l (X=20,39±11,54). Posle trodnevne
niskokalorijske dijete ove vrednosti su se kod deča
ka povećale na 68,83±28,89 μmol/l, a kod devojčica na
51,77±18,42 μmol/l. Uz fenobarbitonski test i opti
malan unos kalorija nekonjugovana bilirubinemija
TABELA 1. Razlike u nivou nekonjugovanog bilirubina kod dece sa Žilberovim sindromom prema uzrastu i polu pre i posle niskoka
lorijskog testa.
TABLE 1. Differences in the level of unconjugated bilirubine in children with Gilbert’s syndrome according to age and gender before and after hy-
pocaloric diet.
Uzrast
(godine)
Age (years)
Hipokalorijski
test
Hypocaloric test
Pol / Gender
p
Muški / Male Ženski / Female
Broj
Number
X SD
Broj
Number
X SD
10-12
Pre
Before
-
- -
3
17.17 10.75 -
Posle
After
- - 49.10 8.61 -
12-14
Pre
Before
14
20.27 11.82
6
25.27 14.85 0.05
Posle
After
63.22 25.99 53.43 22.41 0.05
14-16
Pre
Before
21
22.23 14.01
4
19.97 8.61 0.05
Posle
After
68.91 29.04 62.57 16.08 0.05
16-18
Pre
Before
5
31.54 21.37
5
16.80 10.79 0.05
Posle
After
88.28 29.53 42.82 18.86 0.038
GRAFIKON 1. Distribucija dece sa Žilberovim sindromom pre
ma polu i uzrastu.
GRAPH 1. Gender and age distribution in children with Gilbert’s syn-
drome.
0
5
10
15
20
25
10-12 12 -14 14-16 16-18
Узраст (године)
Age (years)
Бројиспитаника
Numberofsubjects
Мушки
Male
Женски
Female
3. 319
SRPSKI ARHIV ZA CELOKUPNO LEKARSTVO
se kod dečaka vratila na 9,22±5,42 μmol/l, a u kod de
vojčica na 8,4±4,04 μmol/l. Kao što se vidi, nivo ne
konjugovane hiperbilirubinemije kod dečaka bio je
veći nego kod devojčica, kako pre, tako i posle ni
skokalorijske dijete,ali ta razlika nije bila stati
stički značajna (p0,05).
Posmatrawem nekonjugovane hiperbilirubinemi
je prema uzrastu i polu,zabeleženo je da se ovaj pore
mećaj kod ispitanika javqao u uzrastu 10,5-18 godi
na (X=14,60±1,73), pri čemu je bilo više dečaka ne
go devojčicama (40:18 ili 2,22:1). Najviše dece (25;
43,10%) je bilo u uzrastu 14-16 godina, 20 ispitani
ka (34,48%) je bilo u uzrastu 12-14 godina, a u grupi
ispitanika uzrasta 16-18 godina nalazilo se 10 de
ce (17,24%). U najmlađoj uzrasnoj grupi (10-12 godi
na) nalazile su se samo tri devojčice (Grafikon 1).
Iako je u većini uzrasnih grupa bilo više dečaka,
ta razlika je bila statistički značajna samo u grupi
ispitanika uzrasta 14-16 godina (p0,05).
Prosečni nivoi nekonjugovanog bilirubina u se
rumu su takođe bili promenqivi kada je reč o ispita
nicima različitog pola iste uzrasne grupe,odnosno
ispitanicima istog pola različitog uzrasta (Tabe
la 1). Iako je u većini slučajeva vrednost bilirubi
na u serumu bila veća kod dečaka, ova razlika je bila
značajna samo posle niskokalorijskog testa kod de
ce uzrasta 16-18 godina (p=0,038). Isto tako, nije za
beležena značajna promenqivost nekonjugovane bi
lirubinemije među ispitanicima oba pola razli
čitih uzrasnih grupa ni pre, niti posle niskokalo
rijske dijete.
DISKUSIJA
Žilberov sindrom je heterogeni poremećaj me
tabolizma bilirubina, kako sa genetskog, tako i s
aspekta kliničke slike [23]. Manifestuje se blagom
nekonjugovanom hiperbilirubinemijom koja nije
izazvana hemolizom i oboqewem jetre [1-4]. Javqa se
kod 2-7% pripadnika opšte populacije, ali je če
šći kod osoba muškog pola [2, 11-13, 15, 19]. U osno
vi, Žilberov sindrom je benigni poremećaj koji ne
zahteva lečewe. Iako je reč o urođenom poremećaju,
retko se otkriva pre puberteta, što se objašwava
uticajem polnih hormona na ispoqavawe patološkog
gena [2, 3, 10, 11, 15]. U prilog ovoj tvrdwi govori i
čiwenica da je kod osoba ženskog pola sa Žilbero
vim sindromom hiperbilirubinemija naglašeni
ja pre menstruacije [12, 21]. Kod naših ispitanika
hiperbilirubinemija se ispoqila u uzrastu 10,5-18
godina,odnosno sa 14,6±1,73 godina. Većina dece (48)
je bila u pubertetu, dok su kod 10 uočeni znaci pune
polne zrelosti.
Kod većine osoba Žilberov sindrom protiče bez
simptoma i otkriva se nalazom subikterusa,odnosno
blage nekonjugovane hiperbilirubinemije tokom fe
brilnog stawa,gladovawa,fizičkog napora ili slu
čajno [1, 2, 12, 15]. Kod značajnog broja osoba se, neza
visno od nivoa bilirubina u serumu, javqaju i muka,
malaksalost i neodređene smetwe u epigastrijumu [2,
3,10,12,22]. Kod približno istog broja naših ispi
tanika sa Žilberovim sindromom poremećaj meta
bolizma bilirubina otkriven je pri rutinskom pe
dijatrijskom pregledu (20),u sklopu diferencirawa
rekurentnog od akutnog bola u trbuhu (19) i tokom
febrilnosti (17), a kod dva za vreme restriktivnog
unosa kalorija; ni kod jednog bolesnika potvrda po
remećaja nije bila vezana za fizički napor ili men
strualni ciklus. Subikterus je dijagnostikovan kod
31 ispitanika (53,45%). Kod malog broja dece dobi
jeni su anamnezni podaci o dodatnim smetwama, kao
što su muka (20,69%),osećaj malaksalosti (18,96%) i
lošiji apetit (3,45%). Udruženost Žilberovog sin
droma i nekog drugog oboqewa nije utvrđena.
Osim što češće obolevaju od Žilberovog sindro
ma,kod osoba muškog pola beleži se i viši nivo ne
konjugovane frakcije bilirubina u serumu [10,12]. I
kod naših ispitanika,uopšteno gledano,vrednosti
ovog parametra bile su veće kod dečaka,ali je razlika
bila značajna samo posle trodnevnog niskokalorij
skog testa kod dece uzrasta 16-18 godina (p=0,038).
Imajući u vidu čiwenicu da je ispoqavawe Žil
berovog sindroma uslovqeno polnim hormonima,mo
glo se očekivati da će se stepen nekonjugovane hiper
bilirubinemije povećavati s uzrastom i kod dečaka
i kod devojčica. Prema rezultatima našeg ispiti
vawa,vrednosti nekonjugovane hiperbilirubinemi
je u grupama starijih dečaka i devojčica bile su ve
će, ali ova razlika nije bila statistički značajna.
Slična istraživawa, prema nama dostupnoj litera
turi, nismo pronašli.
Kao što je rečeno, Žilberov sindrom je benigni
poremećaj i lečewe nije potrebno. Jedina kompli
kacija koja mu se pripisuje jeste povećana sklonost
pigmentnoj holelitijazi, koja predstavqa rezultat
većeg sadržaja bilirubin-monoglukuronida u žuči
[16]. Ni kod jednog ispitanika nije bilo potrebe za
primenom fenobarbitona. Takođe, nije zabeležena
bilijarna kalkuloza.
ZAKQUČAK
Rezultati našeg istraživawa su pokazali da se
Žilberov sindrom kod dece najčešće otkriva pri
rutinskom pedijatrijskom pregledu, kao i u sklopu
diferencirawa uzroka nejasnog bola u trbuhu i to
kom febrilnog stawa. Ni kod jednog ispitanika po
remećaj nije dijagnostikovana pre puberteta, a obo
lelih dečaka je bilo 2,22 puta više nego devojčica.
Nivo nekonjugovane bilirubinemije bio je veći kod
dečaka, ali je ova razlika bila statistički značajna
samo posle trodnevne niskokalorijske dijete u gru
pi dece uzrasta 16-18 godina.
LITERATURA
1. Sherlock S, Dooley J. Jaundice. In: Sherlock S, Dooley J, eds. Diseases
of the Liver and Biliary Sistem. Oxford: Blackwell Science; 1997.
p.201-15.
2. Tanner S. Jaundice. In: Tanner S, editor. Paediatric Hepatology.
Edinburgh: Churchill Livingstone; 1989. p.20-49.
3. Koeller D. Bilirubin et bile acid metabolism. In: McIntoch N, Helms
JP, Smyth LR, editors. Forfar et Arneil’s Textbook of Pediatrics.
Edinburgh: Churchill Livingstone; 2003. p.1195-6.
4. 320
SRPSKI ARHIV ZA CELOKUPNO LEKARSTVO
4. Triger RD. Jaundice. In: Misiewicz JJ, Pounder ER, Venables WC,
editors. Diseases of the Gut and Pancreas. London: Blackwell
Science Publishing; 1984. p.79-90.
5. Aono S, Adachy Y, Uyama E, et al. Analysis of genesis for bilirubin
UDP glucuronosyltransferase in Gilbert’s syndrome. Lancet 1995;
345:958-9.
6. Bosma P, Scowdhury JR, Jansen PH. Genetic inheritance of Gilbert’s
syndrome. Lancet 1995; 346:314-5.
7. Jansen PL, Bosma PJ, Chowdhury JR. Molecular biology of bilirubin
metabolism. Prog Liver Dis 1995; 13:125-50.
8. Borlak J, Thum T, Landt O, et al. Molecular diagnosis of a familial
nonhemolytic hyperbilirubinemia (Gilbert’s syndrome) in healthy
subjects. Hepatology 2000; 32:792-5.
9. Burchell B, Hume R. Molecular genetic basis of Gilbert’s syndrome.
J Gastroenterol Hepatol 1999; 14:960-6.
10. Gourley GR. Disorders of bilirubin metabolism. In: Walker AW,
Durie PR, Hamilton RJ, Walker-Smith JA, Watkins JB, editors.
Pediatric Gastrointestinal Disease. Hamilton: Bc Decker Inc; 2000.
p.1048-63.
11. Schmid R. Gilbert’s syndrome: a legitimate genetic anomaly? N Engl
J Med 1995; 333:1217-8.
12. Radu P, Atsom J. Gilbert’s syndrome-clinical and pharmacological
implications. IMAJ 2001; 3:593-8.
13. Sieg A, Stiehl A, Readsch R, et al. Gilbert’s syndrome: diagno-
sis by tipical serum bilirubin pattern. Clin Chim Acta 1986;
154(1):41-7.
14. Sieg A, Arab L, Schlierf G, et al. Prevalence of Gilbert’s syndrome
in Germany. Dutch Med Wochenschr 1987; 112(31-32):1206-8.
15. Roy CC, Silverman A, Alagille D. Neonatal unconjugated hyperbi-
lirubinemia. In: Roy CC, Silverman A, Alagille D, editors. Pediatric
Clinical Gastroenterology. St Louis: Mosby; 1995. p.603-19.
16. Spivak W. Disorders of bilirubin metabolism. In: Walker A, Durie
PR, Hamilton RJ, Walker-Smith JA, Watkins JB, editors. Pediatric
Gastrointestinal Disease. Philadelphia: BC Decker Inc; 1991. p.926-
36.
17. Thomsen HF, Hardt F, Junhl E. Diagnosis of Gilbert’s syndrome.
Reliability of the caloric restriction and phenobarbital stimulation
tests. Scand J Gastrroenterol 1981; 16(5):699-703.
18. Whitmer DI, Gollan JL. Mechanisms and significance of fasting and
dietary hyperbilirubinemia. Semin Liver Dis 1983; 3(1):42-51.
19. Radlović N, Milosavljević-Ristić S, Perišić V, et al. Fasting and
phenobarbital tests in the diagnosis of Gilbert’s syndrome in chil-
dren. II United European Gastroenterology Week, Barcelona 1993;
Abstracts Book A-359.
20. Black M, Sherolck S. Treatment of Gilbert’s syndrome with pheno-
barbitone. Lancet 1970; i:1359-61.
21. Muraca M, Fevery J. Influence of sex and sex steroids on bilirubin
uridine diphosphate-glucuronsyltransferase activity of rat liver.
Gastroenterology 1984; 87:308-13.
22. Olson R. Gilbert’s syndrome – does it exist? Acta Med Scan 1988;
244:485-90.
23. Lloyd JK, Leonard JV. Inborn errors of hepatic metabolism. In:
Milla PJ, Muller DPR, editors. Harries’ Paediatric Gastroenterology.
Edinburgh: Churchill Livingstone; 1988. p.393-410.
* Rukopis je dostavqen Uredništvu 30. 12. 2005. godine.
Introduction Gilbert’s syndrome represents the most frequent
hereditary disorder of bilirubin metabolism. It occurs in 2-7% of
subjects in general population, and is manifested by mild uncon-
jugated hyperbilirubinaemia of benign nature.
Objective The study was conducted in order to analyse our
experience related to the circumstances of disclosure, age at
onset and sex distribution of Gilbert’s syndrome in children.
Method The diagnosis of Gilbert’s syndrome was based on
the findings of mild unconjugated hyperbilirubinaemia in the
absence of haemolysis and organic liver disease, as well as signif-
icant increase of bilirubin unconjugated fraction in serum after
a 3-day hypocaloric diet (400 kcal/daily).
Results Of 58 subjects with Gilbert’s syndrome, there were
40 (68.97%) boys and 18 (31.03%) girls, indicating a 2.22 fold
higher incidence of boys than girls. The age at diagnosis of
the disorder was similar in boys and girls, and was 12.2-18
(X=14.71±1.55) years for boys and 10.5-16.4 (X=14.38±2.10)
years for girls (p0.05). Except for 3 girls aged below 12 years, in
all other patients the diagnosis was made after that age; in 20,
between age 12 and 14 years and in 14, between age 14 and 16
years, while in 10 patents, it was made at age between 16 and
18 years. In 20 (34.48%) subjects, hyperbilirubinaemia was dis-
closed on routine paediatric examination, in 19 (32.76%) when
differentiating the cause of recurrent or acute abdominal pain,
in 17 (29.3%) during febrile condition and in 2 during insuffi-
cient caloric intake. The values of unconjugated bilirubinaemia,
both before a hypocaloric test and after a 3-day energy depriva-
tion, were higher in boys than girls, but this difference was sta-
tistically significant only after the 3-day hypocaloric diet in age
group between 16 and 18 years (p=0.038). Also, no significant
difference was found in bilirubinaemia level between the differ-
ent age groups either in boys or girls.
Conclusion According to our findings, in children, Gilbert’s syn-
drome is manifested only in puberty, and 2.22 times more often
in boys than girls. It is most frequently revealed during a rou-
tine paediatric examination, as well as when investigating the
cause of abdominal pain and fever. A significantly higher level of
serum bilirubin in boys as related to girls is registered only after a
hypocaloric diet in age group between 16 and 18 years.
Key words: Gilbert’s Syndrome; hyperbilirubinaemia; glucuro-
nyl-transferase
Nedeljko RADLOVIĆ
Univerzitetska dečja klinika
Tiršova 10, 11000 Beograd
Tel: 011 2060 697
E-mail: vladar@beotel.yu
GILBERT’S SYNDROME IN CHILDREN – OUR EXPERIENCE
Nedeljko RADLOVIĆ1, Zoran LEKOVIĆ1, Marija MLADENOVIĆ2, Dragana RISTIĆ1,
Vladimir RADLOVIĆ3, Vojislav LEKIĆ4, Biljana VULETIĆ5, Jelena ĐURĐEVIĆ3, Milan GAJIĆ6
1University Children’s Hospital, Belgrade; 2Medical Centre, Valjevo; 3School of Medicine, University of Belgrade, Belgrade;
4Paediatric Hospital, Clinical Centre“Zvezdara”, Belgrade; 5Paediatric Hospital, Clinical Centre, Kragujevac;
6Institute for Medical Statistics, School of Medicine, University of Belgrade, Belgrade