Nestajanje biljnih vrsta despotović, kovačević, milojević
1.
2. Na listi ugroženih vrsta IUCN nalazi se
ukupno 12.043 vrsta biljaka, od kojih je njih
8.447 pod direktnom pretnjom.
3. Studija je pre rađena pet godina na reprezantativnom uzorku
uzetom od 380.000 poznatih biljaka.
Od 4.000 ispitanih biljaka, 22 odsto su klasifikovane kao
"ugrožne". Od tih ugroženih biljaka četiri odsto se smatra da
je u "kritičnoj opasnosti", sedam odsto "u opasnosti" a 11
odsto da su "osetljive". Jasno je da je čovek glavni uzročnik
nestanka divljih biljaka - poljoprivreda, uzgoj stoke, seča
šuma, urbanizacija doprinose sa 81 odsto njihovom nestanku,
nalazi su studije. Na nestanak biljaka sa manje od 20 odsto
utiču prirodni uzroci kao što su na primer požari.
Najugroženija vrsta je porodica četinara, a najteže pogođena
sredina je tropska kišna šuma.
Procenjuje se da između 20 i 30 odsto biljaka na Zemlji nije
još klasifikovano, a naučnici strahuju da će neke vrste nestati
i pre nego što budu otkrivene.
4. Prema pracenju W.R.I (World Resourses
Institute), danas postoji priblizno 100.000
poznatih vrsta drveca. 8000 vrsta je ugrozeno a
976 vrsta je u stanju odumiranja. Sume danas
pokrivaju 3,9 biliona hektara, što je svega 29,6%
kopna. Samo 1/5 šuma je ostala na velikim,
kontinuiranim površinama, kao relativno
netaknute šume. Nazivaju se granicne šume a
najvece su u Rusiji. Izmedju 1990-te i 2000-te
godine oko 2% ukupne povrsine šuma, koja je
pokrivala 10 miliona hektara je poseceno i nije
obnovljeno.
5. Na podruju bivše Jugoslavije
živi oko 1.600 divljih biljnih i
životinjskih vrsta koje imaju
status međunarodno značjnih
vrsta. Izuzetno bogatstvo
biljnih i životinjskih vrsta i
njihovih zajednica čini i 4.182
vrsta viših biljaka, oko 1.400
vrsta slatkovodnih algi, 1.500
vrsta morskih algi, 565 vrsta
mahovina, 516 vrstan lišajeva i
oko 650 vrsta gljiva
makromiceta.
6. Prosečnа zаpreminа u šumаmа Republike Srpske iznosi 247,4
m3/hа (u BiH-179 m3/ha), а prosečаn tekući zаpreminski prirаst je
6,9 m3/hа i procenаt prirаstа 2.8%. Proizvodnost je različita ali
istovremeno, generalno gledano, niža od proizvodnog potencijala
koji konkretna staništa u Republici Srpskoj nude. Posebno se ovo
odnosi na najvredniji deo inventara šuma Republike Srpske a to su
svakako raznodobne šume jele/bukve, jele/smrče/bukve i jele/smrče,
za koje je dosadašnjim istraživanjem ustanovljena uravnotežena
zapremina (Vn) od različitih autora od 350 (250) do 600 m3/ha. Pri
tom treba istaći da najniže vrijednosti uravnotežene zapremine
odgovaraju osrednjim staništima (bonitetima).U proizvodnom
smislu iskorišćen sa jedva nešto više od 50% u pogledu zapremine
kao pokazatelja. Zbog toga je realno očekivati da se zapremina u
državnim šumama adekvatnom primenom sistema gazdovanja
uveća do 20 m3/ha u zavisnosti od stanišnih uslova i kategorije
šume tokom jednog uređajnog perioda.
7.
8. Naše ugrožene i istovremeno i zaštićene biljke naše
zemlje,koje su pod zaštitom prvog stepena su:
Pančićeva omorika,koja se može naći na planini oko
srednjeg toka Drine u zapadnoj Srbiji
molika,raste ne Šar-planini i Prokletijama
stepski božur,koji raste u Delibatskoj peščari
gorocvet,raste ne Fruškoj gori, Delibatskoj
peščari,Subotičkoj pešari
rosulja,se može naći na Staroj planini
sasa,koje ima na Fruškoj gori i Delibatskoj peščari
runolist,ima ga na kopaoniku,Mučnju,Prokletijama
žuta lincura,živi na nepristupačnim kamenim
liticama
gospina papučica,vrsta orhideje koja raste na Suvoj
planini i zaštićena je od strane UNESCO-a kao
svetska prirodna retkost
beli lokvanj ,zbog isušivanja močvara je pred
istrebljenjem
9. Razlozi za izumiranje bilja su:
Uništavanje staništa
Novodonešene vrste
Zagađenje
Globalno zagrevanje
Stvaranje novih poljoprivrednih površina
Uništavanje komunikacije među vrstam
Prekomerna eksploatacija
Klimatski poremećaji
10. Kragujevački slez je bio lokalno endemična vrsta
Šumedije,nelažen je samo u okolini
Kragujevca.Posle opisivača,Josif Pančić,vrsta više
nikad nije pronađena.Verovatan uzrok nestanka
ove vrste je širenje gradskog područja.
11. Vranjski slez je bio lokalno
endemična vrsta južne
Srbije, nalažen je samo u
okolini Vranja na
ruderalnim staništima.
Bezčekinjasta udovičica je
bila endemična biljna vrsta
centralne Srbije, nalažena u
okolini Čačka i Raške.
Morski orašac ili moravski
vodeni orah, bio je
endemična vrsta
Pomoravlja.
12. Ramonde su veoma zanimljive i retke biljke Srbije.
One su ljupkog izgleda koji podseća na afričku
ljubičicu. U narodu su poznate i kao kolačići.
Za ramonde je vezana jedna neobična i retka
pojava: čak i ako se potpuno osuše, mogu ponovo
oživeti kada ih zalijemo. Verovatno zahvaljujući
ovoj osobini, ramonde su preživele čak i poslednje
ledeno doba. Biljku je 1884. godine u okolini Niša
otkrio doktor Sava Petrović, dvorski lekar kralja
Milana Obrenovća. Zajedno sa Pančićem opisao je
ovu vrstu i dao joj ime po kraljici Nataliji. Zbog
nepristupačnosti najvećeg dela staništa, nije primećeno
opadanje brojnosti populacija ove biljke.
Međutim pristupačni delovi staništa (stene pored puteva)
kao i male lokalne populacije su u velikoj meri
redukovane i ugrožene su zbog eksplatacije od strane
sakupljača. Kolekcionarsko skupljanje za herbarske
zbirke i botaničke bašte predstavlja jedan od
najznačajnijih faktora ugrožavanja.
Ramonda nathaliae se nalazi na spisku retkih, ugroženih
i endemičnih biljaka Evrope, a u Srbiji je zaštićena
zakonom kao prirodna retkost.
13. Niška žutilovka - jedino njeno stanište u Srbiji
na brdu Gorica kod Niša uništeno je
izgradnjom naselja. Preostala staništa ove retke
vrste nalaze se u severnoj Makedoniji.
14. Đerdapska lala - zbog potapanja klisure i
izgradnjom akomulacije Đerdap I, nastala je iz
okoline Tekije, jedinog lokaliteta u našoj zemlji.
Na sreću, malobrojne populacije su preživele u
rumunskom delu Nacionalnog parka Đerdap.
15. Šafran je višegodišnja biljka.
Može dostići visinu do 30 cm, iz
krtole izbijaju uski uspravni
listovi, a zatim i cvetovi, koji
imaju oštar miris. Raste
uglavnom u Aziji, ali se gaji i u
Evropi.
Šafran se koristi kao začin, ali i u
medicini. U većoj meri je otrovan.
Zbog izgradnje
hidroakumulacionog jezera
iščezla je sa područja Đerdapa,ali
se sada gaji u Botaničkoj bašti
«Jevremovac».
16. Radile:
Anđela Despotović
Aleksandra Kovačević
Katarina Milojević